Politika popuštanja

Dating > Politika popuštanja

Click here: ※ Politika popuštanja ※ ♥ Politika popuštanja

Rommelove snage teško su poražene i natjerane na povlačenje koje će postupno dovesti do gubitka Libije. To im je omogućilo lakši izlazak iz Britanske blokade na Atlantik gdje su mogli u lov. Ali, svako može za sebe da kaže da je poseban slučaj.

Plan za invaziju izazvao je velike podjele i nesuglasice među njemačkim vojnim krugovima, ali su se svi, pa i Hitler, složili da je za njegovo uspješno izvođenje nužno prethodno osigurati zračnu nadmoć nad Britanijom, odnosno eliminirati RAF. Ceo svet pravi danas oružje. Britanci su dobivali izdašnu vojnu pomoć, a njihove narudžbe dovele su do postupnog procvata američke vojne industrije. To je sovjetskoj vrhovnoj komandi Stavka dalo sjajnu priliku da dvostrukim bočnim udarom te linije probije i u Staljingradu opkoli 6. EU je paralisana strahom od radikalnih desničarskih snaga koje je ojačao upravo Putin. Normalno je da idemo odvojeno, osim u slučaju, kada postoje zajednički interesi. Poraz kod Staljingrada Nijemce je natjerao na povlačenje s Kavkaza, ali je imao i ozbiljnije političke posljedice. Od torpednih čamaca pa do nosača aviona. No , koji je izbio u Finskoj, prisilio je Staljina obnoviti kopnenu vojsku i ojačati. Nakon sloma Francuske cijeli se kontinent nalazio pod njegovom kontrolom, bilo preko okupacijskih snaga, saveznika, ideološki bliskih vlada ili neutralnih država koje je bilo lako ucijeniti. Freud - psihoanaliza - H.

Treći uslov je da u okvirima vladavine prava povedemo politički rat protiv Putina i njegove Velike Rusije: da podržimo ruske NVO, političke partije i kulturne grupe koje su spremne da se suprotstave vladavini mafije; da proširimo servise na stranim jezicima koje emituju BBC i drugi zapadni mediji ne samo na Rusiju i Ukrajinu, već i na Grčku, Tursku, Mađarsku i Balkan. Ovaj sporazum, vjeruje Deutsche Wirtschafts Nachrichten, može rezultirati pritiskom na Njemačku, EU i Rusiju. Pročitajte još: Francuski predsednik je istakao da su poslednjih petnaest godina pokazale put koji je oslabio EU, misleći svaki put na to kako da se ona proširi. Tako je to kod samosvjesnih i državotvornih naroda.

Dačić u Božićnom intervjuu za Telegraf.rs: Ove godine treba da legnemo na istorijski kauč i političko-psihijatrijski pregledamo naše nacionalne stavove i gde smo pogrešili (VIDEO) (FOTO) - Britanci su pokrenuli - prvu važniju savezničku ofenzivu u ratu - koja je za posljedicu imala potpuno rasulo talijanske vojske u Sjevernoj Africi. Najvidljivije promjene bile su one koje su se ticale državnih granica.

Drugi svjetski rat - međunarodni je sukob koji je izbio 21 godinu nakon. Vođen je na tri kontinenta i na svim svjetskim oceanima, a u njemu su sudjelovale gotovo sve države koje su tada postojale. Nadnevak - Lokacija , , , , i Ishod pobjeda. Izlazak -a i -a kao supersile. Sukobljeni : od 1941. Sovjetski Savez se pridružuje napadačkim aktivnostima 14. U svibnju i lipnju 1940. Dansku i Norvešku , te 14. Sovjetski Savez baš tog dana zahtijeva od Litve bezuvjetnu predaju, te odmah 15. Prije kraja ljeta - opet u skladu s odredbama iz 1939. Nakon pobjede nad Francuskom, Njemačka ne uspijeva u zračnoj 1940. Međutim staje uslijed tog njemačkog napada SSSR na stranu , što preokreće tijek rata. Otprilike u isto vrijeme doživljava neuspjeh u invaziji pod britanskim protektoratom. Nijemci uspješno izlaze na kraj s ofanzivama Crvene Armije prema Ukrajini i Britanskih snaga iz Egipta prema. Međutim s britanskog tla počinje ozbiljna aktivnost bombardiranja Njemačke i drugih područja Europe, što će s vremenom stvoriti devastirati industrijske, prometne i vojne kapacitete Njemačke i Italije. Italija je prisiljena na kapitulaciju iste godine, sovjetske snage su na krenule u protunapad, a napredovanje japanskih snaga na je zaustavljeno. Rat je okončan 1945. Procjenjuje se da broj stradalih ljudi u 2. Podrobniji članak o temi: Glavni uzrok drugog svjetskog rata nalazi se u volji da poništi geopolitički negativne posljedice i osigura globalnu prevlast Njemačke. Sve to poticalo je na narod da razmišlja o njemačkom identitetu i superiornosti, što je bio jedan od glavnih motiva za početak rata, jer su nacisti tražili priključenje Austrije i drugih područja za koje su tvrdili da pripadaju Njemačkoj. Japanske invazije počele su. Za vrijeme invazije pomoć Kini slale su i , što je na kraju prisililo Japan ili na odustajanje od osvajanja Kine ili na pronalaženje novih resursa. Japan se tada suočio s problemima povlačenja iz Kine, razvijanja vlastitih resursa, potpisivanja sporazuma, kupovanja resursa negdje drugdje ili ulaska u rat da bi dobio ono što mu je potrebno. Japan se od svega toga odlučio za rat, pod velikim utjecajem , i počeo se za taj veliki rat protiv Velike Britanije, a po potrebi i protiv SAD. Budući da se tada vjerovalo da neće ući u rat, Japan je imao prostora za osvajanja na. Makar je Hitler iskazivao antikomunističke stavove, a Staljin antifašističke - i makar su u 1936. Nije želio da se tako velika nacija kao Njemačka ograničuje u bilo kojem pogledu. Idući potez bio je. Hitler je isti plan imao i za područje čije su većinsko stanovništvo u to doba sačinjavali Nijemci. Čehoslovačka je bila spremna na oružani otpor uz francusku pomoć. Međutim, britanska vlada nije bila u potpunosti spremna za rat pa je nagovorila Francusku da se s Njemačkom 1938. Većina svjetske javnosti zgrozila se ovim potezom, ali Zapad je ovo smatrao ispravljanjem versajske nepravde i pokušajem uspostavljanja svjetskog mira. No o miru nije bilo ni govora jer su, kao i Hitler, i vlada tražile pravo na dijelove teritorija Čehoslovačke. Vlada u Pragu bila je uzdrmana, a na Hitlerov poticaj su slovački separatisti proglasili 6. Češka izgubila Sudete za korist Njemačke. To komadanje Čehoslovačke predstavljalo je poniženje za Zapadne sile. Oni su zbog nekršenja sporazuma iz zajamčili samostalnost i - koje su trebale biti iduće mete širenja. No, širenje države nije bio samo njemački plan. Hitler je za idući potez širenja odabrao luku polj. Gdansk koja je bila pod upravom. No Poljaci su, za razliku od Čehoslovačke, bili spremni za oružani otpor. Hitler je odlučio već u proljeće 1940. Bio je uvjeren kako će zapadne sile na kraju Poljsku ipak ostaviti na cjedilu isto kao što su bile ostavile Čehoslovačku. Tome je u prilog išao debakl pregovora o eventualnoj vojnoj suradnji koji su se u to vrijeme vodili u Moskvi između anglo-francuskih i sovjetskih predstavnika. Staljin odlučio kupiti vrijeme za pripreme za rat - SSSR se vrlo intenzivno naoružavao i podizao vojsku koja će po brojnosti i opremljenosti ubryo nadmašiti oružane snage Njemačke - tako što je prihvatio Hitlerovu ponudu za sporazum o komadanju istočne Europe.. Tim ugovorom Reich se osigurao od sovjetskih napada. Rat je službeno započeo. Sile Osovine Podrobniji članak o temi: Njemačka Suprotno uvriježenom mišljenju, Njemačka u vrijeme izbijanja rata za njega nije bila spremna, odnosno, po objektivnim kriterijima, bila je u mnogo inferiornijem položaju s obzirom na stanje na početku Prvog svjetskog rata 25 godina ranije. S druge strane, u kvalitativnom smislu bila je u velikoj prednosti u odnosu na svoje protivnike. Njemačka vojska imala je tri grane. Najbrojnija grana bila je , poznatija pod nazivom. Njome su zapovijedali vojni stručnjaci kao , , , i drugi. Ona u pomorskim bitkama nije postigla neke veće pobjede, unatoč tome što je bila pod vodstvom izvrsnih vojnih stručnjaka - i , a ponajveće uspjehe je postigla podmornička flota. Italija Brojčano, od svih rodova vojnih snaga, talijanska mornarica je do pred Drugi svjetski rat toliko ojačala da je mogla biti ozbiljnim protivnikom i francuskoj i britanskoj mornarici. Time je postala 3. Najkvalitetniji dio mornarice zasigurno su činile diverzantske postrojbe, tzv. Mussolinijev je režim jednako veliki napor uložio u stvaranje kvalitetnog i relativno modernog zrakoplovstva koje se 1930-ih moglo mjeriti s većinom velikih sila. Tome je pogotovo u prilog išla doktrina koji je držao da će upravo avijacija biti ključan faktor pobjede u budućem ratu, odnosno da se nadmoćnom zrakoplovstvu ništa ne može suprotstaviti. Talijani su pomoću raznih doktrina pokušali napraviti taktiku sličnu blitzkriegu, no njihov glavni nedostatak bila je slaba kopnena vojska. Ipak, najveća talijanska slabost bio je moral, uzdrman traumatskim iskustvima koje nije izbrisala čak ni pobjeda u prvom svjetskom ratu. Japan Od svih velikih sila Japan je godine 1939. Japanska ratna mornarica bila je među najjačima i najmodernijima. Nastojeći održati korak s Britancima i Amerikancima, Japanci su bili skloni inovacijama i primjeni modernih tehnologija i strategija. Među njima veliku je važnost imala orijentacija na visoku koordinaciju mornarice i avijacije, što je dovelo do gradnje i stvaranja vrhunski obučenog kadra mornaričkih pilota sposobnih za najsloženije operacije. Japanci su također veliku važnost udijelili površinskim snagama, pri čemu se razvio tzv. Za razliku od mornaričkog, japansko ratno zrakoplovstvo u sastavu kopnenih snaga po kvaliteti aviona i pilota ponešto je zaostajalo za većinom država u svijetu, a poseban nedostatak bila je orijentacija na neposrednu potporu kopnenim snagama. Kopnene snage su, pak, slično kao i u Italiji, predstavljale najslabiju japansku kariku, iako je to postalo vidljivo tek u kasnijoj fazi rata. Japanci su smatrali da će se budući rat odvijati po slabo nastanjenim otocima gdje primjena tenkova ili slične moderne opreme nije tako bitna. Tome su u prilog išla i iskustva iz Kine gdje su veliki uspjesi postignuti protiv, u pravilu tehnički inferiornih, kineskih snaga. Zbog svega toga japanska je vojska po kvaliteti opreme i oružja bila na razini prvog svjetskog rata, ali je sve to nadoknađivano fanatičnom indoktrinacijom i vrhunskom izvježbanošću ljudi. Saveznici Podrobniji članak o temi: Velika Britanija Britanski zrakoplov, model , najbolji britanski zrakoplov u II. Velika Britanija godine 1939. Britanske kopnene snage bile su relativno malobrojne i profesionalne naravi, te su se na početku trebale koristiti u ograničenim akcijama, odnosno kao potpora brojnijoj francuskoj vojsci, sve do trenutka kada se popuni novacima. S druge strane, malobrojnost je britansku vojsku učinila jedinom potpuno motoriziranom vojskom u svijetu, te je kvalitetom i obučenošću ljudstva bila iznad europskog prosjeka. Međutim je međuratni period predstavljao i svojevrsnu stagnaciju, jer su na temelju iskustava prvog svjetskog rata, pogotovo u primjeni i taktici tenkova izvučeni pogrešni zaključci. Nedostatke kopnenih jedinica nadomjestila je , tj. Kraljevska mornarica, koja je imala sve moguće vrste brodova. Od torpednih čamaca pa do nosača aviona. Koristili su strategiju kao i u , koja je Britancima omogućavala po potrebi voditi rat protiv cijele Europe. Britanska mornarica je nametnula pomorsku blokadu koja je onemogućila nabavku energenata i drugih sirovina za čitavu kontinentalnu Europu, čime je znatno otežano djelovanje njemačkih vojnih snaga i proizvodnja ratnog materijala. Najvredniji i najmoderniji dio britanskih oružanih snaga predstavljao je RAF , tj. Bilo je sastavljeno od mnogih tipova aviona koji su uglavnom služili za strateško bombardiranje. Odmah nakon što je njemački spriječen, RAF je pokrenuo vlastito - vrlo snažno - bombardiranje Njemačke i područja Europe pod kontrolom Osovine. To je bombardiranje - usmjereno prvenstveno na smanjivanje njemačke ratne proizvodnje, međutim uz nemale civilne žrtve - bilo iznimno učinkovito, te je primjerice u bombardiranju Hamburga 25. RAF Bomber Command će tijekom rata na Europu baciti preko milijun tona bombi, pri čemu će u više od 360. Francuska Jedan od mnogobrojnih bunkera na. Francuzi su zbog ofenzivne taktike u pretrpjeli velike gubitke u ljudstvu. Zato su u ovaj rat odlučili ući defenzivnije. Francuzi su zbog velikih troškova odlučili da na belgijskoj granici ne naprave takvu liniju, no to su napravili i zato da bi potakli Belgiju da više surađuje sa Saveznicima. Francuska vojna oprema bila je zastarjela, osim tenkova koji su bili najsuvremeniji u svijetu, no nisu došli do izražaja u ratu zbog krive taktike. Francuski zapovjedni kadar uglavnom su činili, osim izuzetaka kao što su , stari i nesposobni zapovjednici koji nisu bili prilagođeni novim vojnim taktikama i načinima borbe. Francuska ratna mornarica, s druge strane, bila je prilično moderna, ali ona u ratu, s obzirom da je bila koncentrirana u Mediteranu, uglavnom nije došla do izražaja. Francusko je ratno zrakoplovstvo, pak, bilo inferiorno njemačkom brojem i kvalitetom. Tek je krajem 1930-ih uložen određeni napor da se počnu proizvoditi moderni tipovi aviona, no to je bilo prekasno da bi se odrazilo na bojištu. SSSR je od svih velikih sila godine 1939. Pravi razmjeri sovjetske vojne sile postali su očiti tek kasnije tijekom rata. Također, mnogo novca uloženo je i u nabavu najmodernijih tehničkih sredstava za ratovanje. No početkom Staljinovih čistki, cijela jedna generacija izvrsnih vojnih zapovjednika izbrisana je s lica zemlje. Staljin je zbog svoje antipatije prema i straha da bi njegove pristalice mogli preuzeti vlast u državi oslabio. No , koji je izbio u Finskoj, prisilio je Staljina obnoviti kopnenu vojsku i ojačati. Sovjetsko zrakoplovstvo bilo je impresivno, no služilo je uglavnom kao potpora kopnenim jedinicama. Što se tiče sovjetske ratne mornarice, bila je u podređenom položaju zbog toga što je SSSR imao malo kvalitetnih izlaza na glavne sovjetske luke bile su na i koja su oba zatvorena , pa je bila najslabije razvijana. SAD Zbog oceana koji su ih odvajali od Europe i Azije, te u domaćoj politici vladajućeg , SAD su 1930-ih vrlo malo ulagali u obranu, držeći kako će se budući rat izbjeći, odnosno da SAD u njemu neće sudjelovati. No izuzetak je bila mornarica, koja se razvijala sve više i više. Imali su sve tipove brodova, a posjedovanje mnogih oceanskih otoka omogućilo je izgradnju luka izvan matičnog kopna. To je bila ključna činjenica u američkim pobjedama na moru. SAD je tada još uvijek tehnološki zaostajao u vojnoj tehnologiji. No zahvaljujući golemoj industrijskoj bazi te veličini dobro obrazovanog stanovništva bili su kadri u veoma kratkom vremenu razviti svoje oružane snage. Sovjetski tenkovi prolaze kraj njemačkih vojnika tijekom nacističko-komunističke vojne parade u zauzetom poljskom Brestu, 22. Njemačka diplomacija šalje ultimatum. Nijemci su tražili koridor između istočne Njemačke i krajnjeg sjeveroistočnog dijela Pruske koja se odvajanjem od Njemačke nije mogla vojno braniti i pripojenje , što su Poljaci odbili jer ih je Engleska izravno poduprijela. Danzig je onda bio većinski njemački grad s 99% njemačkim stanovništvom i prethodno je bio oduzet Njemačkoj nakon. Prije izbijanja neprijateljstava, Poljska ohrabrena engleskom potporom koncentrirala je na granici prema velike vojne snage, nastojeći demonstrirati volju za otporom, odnosno krenuti u protunapad ako se ukaže prilika. Time je, s obzirom na poljski geostrateški položaj, Nijemcima omogućena prigoda na samom početku izvesti niz obuhvatnih manevara kojima će poljske snage biti odsječene od svoje pozadine i prisiljene na predaju. Dva dana nakon njemačkog napada, Njemačkoj su rat objavile Francuska i Britanija, čime je rat i formalno dobio karakter svjetskog, pa zato neki povjesničari navode 1939. Britanska i francuska pomoć Poljskoj nikada nije stigla, stoga se Poljaci osjećaju izdanim. Stvarni rat Njemačke s Francuskom počinje tek u svibnju 1940. Iza njega su drugi potpisnik , i. U poljskom gradu i održavaju dana 22. Zapadni saveznici ne objavljuju rat SSSR-u. Dio poljske vojske izbjegao je u Rumunjsku između dva svjetska rata, imale su Rumunjska i Poljska zajedničku kopnenu granicu , odakle će poslije prijeći na Zapad, dok je ostatak zarobljen do početka listopada. Istočni dio Poljske - 52,1% poljskog predratnog teritorija - je SSSR, koji ondje zavodi vladavinu sa svim osobinama strahovlade: u travnju i svibnju 1940. Njemačka anektira široko područje Poljske duž granice s Njemačkom, a preostalim područjem Poljske - bez statusa državnosti i bez temeljnih građanskih prava za Poljake - upravlja Njemačka putem tzv. Saveznička vrhovna komanda nakon toga je zaključila da nikakva ofenziva na Njemačku nema smisla, nego da se rat treba dobiti pomorskom blokadom, odnosno ograničenim operacijama u cilju sprječavanja Nijemaca da dobivaju strateške resurse iz neutralnih zemalja. U međuvremenu se ispostavilo da odluka Italije da bude neutralna ima zapravo koristan efekt na Njemačku, jer je preko nje nesmetano išao uvoz tih istih sirovina. Dotle se na zapadnom bojištu razvilo stalno zatišje, povremeno prekidano ograničenim akcijama - period poznat kao tzv. U međuvremenu je SSSR konsolidirao svoje pozicije u Istočnoj Europi, uspostavivši vojne baze u baltičkim državama , , a nešto kasnije i u , pripremivši tako teren za formalnu aneksiju sljedeće godine. Pokušaj da se natjera na ustupanje teritorija sjeverno od doveo je krajem studenoga do finsko-sovjetskog ili tzv. Norveška operacija Podrobniji članak o temi: Zimski rat savezničkim je planerima učinio zanimljivom Skandinaviju. Stvoreni su planovi da se pošalje ekspedicijski korpus s ciljem pružanja pomoći Finskoj, odnosno njenog stavljanja na savezničku stranu. To je kasnije trebalo poslužiti kao izgovor za blokadu dopreme Njemačkoj strateški važnih zaliha rudače iz. Na planovima se nastavilo raditi i nakon finske kapitulacije u ožujku 1940. Djelomično uznemiren najavama o takvim planovima, Hitler je zapovjedio da se pripremi invazija i. U Norveškoj su kralj i vojska pružili otpor, ali su Nijemci, koristeći lokalnu nadmoć u zraku te brzo osvajanje aerodroma, uspostavili mostobrane koje nije bio u stanju uništiti ni dolazak relativno malobrojnog savezničkog ekspedicijskog korpusa. Iako je Britanska mornarica nanijela njemačkoj mornarici velike gubitke, Norveška je u lipnju 1940. U borbama na sjeveru Norveške, njemačke snage su se koristili pomorskom lukom u mjestu Zapadnaya Litsa na sjeveru Sovjetskog Saveza 45 km od norveške granice , koju je sovjetsko vodstvo ustupilo Njemačkoj; te koju su Njemačke podmornice više mjeseci tajno koristile u ratnim operacijama protiv zapadnih saveznika. Pad Francuske Podrobniji članak o temi: Dana , nakon višestrukog odgađanja i promjene planova, otpočela je velika njemačka ofenziva na zapadnoj fronti. Kao što se bilo i očekivalo, Nijemci su odlučili zaobići Maginotovu liniju i napasti preko teritorija neutralne. Zbog toga su saveznici odmah poslali svoje najbolje i najbrojnije snage u dubinu belgijskog teritorija da ih tamo, prema prethodnom planu, zaustave. Ono što se nije očekivalo bilo je da će Nijemci zajedno s Belgijom napasti koja je, za pet dana i nakon terorističkog bombardiranja , odmah kapitulirala, odnosno da će glavni udar biti kroz šumovite za koje se držalo da su neprohodni za tenkove i druga moderna vozila. Francuske su snage bile potpuno iznenađene, te, kada su njemačke snage već za tri dana izbile na rijeku Meuse kod Sedana, nisu bile u stanju pružiti adekvatan otpor. Nijemci su prešli rijeku i tenkovskim kolonama brzo odsjekli glavninu savezničkih snaga u Belgiji od Francuske. Pokušaji saveznika da se razbije njemački klin nisu uspjeli, a Belgija je službeno kapitulirala. Savezničke su snage bile svedene na sve manji mostobran kod gdje je do izvele jednu od najspektakularnijih i najuspješnijih evakuacija u vojnoj povijesti. Osvajanje Dunkerquea Nijemcima je omogućilo da se okrenu na jug prema uglavnom demoraliziranim francuskim trupama i 5. Francuska je vojska, uz sve veći defetizam, bila paralizirana velikim brojem izbjeglica na cestama te sve većim političkim podjelama u vladi, gdje je počelo prevladavati mišljenje da dalji otpor nema smisla. Dana , smatrajući je da su saveznici izgubili rat te da se jeftino može domoći njihovih kolonija, Italija se i službeno pridružila Hitleru kao saveznik. Prva važnija talijanska ofenziva bio je napad na francuske položaje na granici, tokom koga je nekoliko francuskih bataljuna uspješno zaustavilo cijelu jednu talijansku vojsku. Ni u nastavku operacija koje su potrajale oko dva tjedna nisu talijanske snage od približno 300. Taj uspjeh nije imao skoro nikakav efekt na opće stanje u Francuskoj, gdje je vlada i službeno otpočela pregovore o kapitulaciji. S time se nije složio general de Gaulle koji je 18. Četiri dana kasnije Pétainova vlada potpisala je primirje temeljem kojeg je Francuska podijeljena na sjeverni dio pod njemačkom okupacijom, i južni dio kojim je upravljala Pétainova vlada u , tzv. Dan nakon što su njemačke trupe ušle u prijestolnicu Francuske , Sovjetski Savez u dogovoru s Njemačkom okupira 15. Dana SSSR je - osloncem na toč. Tajnog aneksa Pakta Ribbentrop-Molotov , ultimatumom natjerao da preda Besarabiju - teritorij koji danas predstavlja republiku. Njemačka vrši pritisak na Rumunjsku da ustupi Mađarskoj područje područje veličine Hrvatske, tada s približno 2,5 milijuna stanovnika , te instalira 4. Bitka za Britaniju Podrobniji članak o temi: Početkom ljeta 1940. Hitler se nalazio na vrhuncu moći i većina europskih političara i vlada smatrala ga je pobjednikom rata. Nakon sloma Francuske cijeli se kontinent nalazio pod njegovom kontrolom, bilo preko okupacijskih snaga, saveznika, ideološki bliskih vlada ili neutralnih država koje je bilo lako ucijeniti. Obzirom da je trgovinska razmjena sa Sovjetskim Savezom dobro funkcionirala, opskrba naftom i drugim strateškim sirovinama nije dolazila u pitanje, te je pomorska blokada kontinenta koju je provodila moćna britanska mornarica stvarala samo ograničene probleme. Hitleru je na putu - tako je izgledalo - jedino stajala usamljena. No britanska vlada na čelu s bila je odlučna nastaviti rat do konačne pobjede, što je pokazano već napadom na francusku pomorsku bazu. Cilj te operacije bio je spriječiti da flota pod kontrolom vichyjevske Francuske bude predana silama Osovine te tako ugrozi britansku pomorsku nadmoć. Napad je izazvao velike žrtve među Francuzima i na duže vrijeme pokvario odnose bivših saveznika. U međuvremenu je Hitler nastojao s Britanijom ishoditi mir nudeći garanciju opstanka u zamjenu za povrat bivših njemačkih kolonija. Kada su Britanci te ponude odbili, Hitler je naredio da započne bombardiranje i, u svrhu dodatnog psihološkog pritiska, započnu javne pripreme za invaziju koja je dobila šifru. Plan za invaziju izazvao je velike podjele i nesuglasice među njemačkim vojnim krugovima, ali su se svi, pa i Hitler, složili da je za njegovo uspješno izvođenje nužno prethodno osigurati zračnu nadmoć nad Britanijom, odnosno eliminirati RAF. U tu je svrhu započeta višetjedna serija zračnih napada kojima su se Britanci suprotstavili u nizu zračnih okršaja koji se zovu. Zahvaljujući nizu pogodnosti - posjedovanje , brža proizvodnja lovačkih aviona te mogućnost ponovnog angažiranja vlastitih pilota srušenih nad britanskim tlom - Britanci su uspjeli očuvati prednost te tako prisiliti Hitlera da sredinom rujna otkaže invazijske planove. Hitler je za tu odluku bio djelomično motiviran očigledno nezadovoljavajućim stanjem invazijskih priprema i planova, kao i sve većom željom da započne pohod protiv SSSR-a. Britaniju je umjesto invazijom trebalo pobijediti iscrpljivanjem njenih resursa kroz bjesomučno zračno bombardiranje gradova, pomorsku blokadu te napade na uporišta na Mediteranu i Bliskom istoku. Bitka za Atlantik Podrobniji članak o temi: Kako se u Prvom svjetskom ratu pokazao kao bitno bojište između Britanske Kraljevske Mornarice i Njemačke ratne flote, Njemačka je znala da bi eventualni sukob s Britanijom zahtijevao jaču flotu. S time u planu, Njemačka je započela kojim bi trebala obnoviti ratnu flotu uništenu nakon 1. Plan je trebao biti završen tek 1949. Ipak, tijekom rata Njemačka je uspjela staviti u pogon dva velika bojna broda i , te dvije bojne krstarice i. Glavni element flote, pak, bila je podmornička sila koja je u početku bila brojčano slaba, ali je tijekom rata jako ojačala da bi postala ozbiljna prijetnja. Njemačka je strategija bila jednostavna: sve moguće jedinice mornarice poslane su u lov na teretne brodove u Atlantik gdje su trebali prekinuti dotok zaliha za Veliku Britaniju. Strateška pomorska situacija Njemačke i golema premoć Britanske mornarice su značili da je plan teško izvediv, ali se situacija ipak popravila kada je Njemačka 1940. To im je omogućilo lakši izlazak iz Britanske blokade na Atlantik gdje su mogli u lov. Tako je već 1940. Takvo je stanje samo iscrpilo ionako slabu Njemačku flotu koja je do 1943. Te je godine i došlo do zaokreta u mornarici, kada Hitler smjenjuje proponenta velikih brodova i umjesto njega postavlja odanog podmorničarskoj struji i mornarica se sasvim preusmjerava na pomorsko ratovanje. Kako su Saveznici već do tada razvili efektivna sredstva za borbu protiv podmornica npr. Pred kraj rata, Njemačka je ulagala u razvoj podmornica, posebno revolucionarnu , ali je taj trud došao prekasno. Operacije u Mediteranu Težište rata od jeseni 1940. Ovo potonje bio je zadatak Talijana, koji su u i istočnoj Africi , imali znatne snage. U rujnu je iz Libije na krenula velika talijanska ofenziva koju su nakon kraćeg napredovanja brzo zaustavlile višestruko malobrojnije britanske snage, pokazavši još jednom talijansku vojnu inferiornost. Talijanske snage u istočnoj Africi, pod komandom vojvode od Aoste, pokazale su se nešto uspješnijim te su Britance istjerale iz , napale i te tako prisilile Britance da tamo dovlače svoje kolonijalne snage. U međuvremenu su se u počele voditi oštre borbe između talijanske i britanske mornarice. Zahvaljujući kvalitetnijoj taktici i boljoj opremi, Britanci su u njima imali nešto više uspjeha, a ravnoteža se dodatno pokrenula u britansku korist napadom kojim su u koji su izvela britanska flota torpednim avionima onesposobljena tri talijanska bojna broda. Kako bi dodatno oslabio britanski položaj, Hitler je u to doba na stranu Osovine nastojao dovući , smatrajući kako će uzvratiti za potporu dobivenu prilikom građanskog rata. No, ispostavilo se kako je Španjolska previše iscrpljena da bi mogla sudjelovati u novom ratu te je umjesto toga Franco Osovinu podržao posredno, kao formalno neutralna država. Najvažniji događaj bila je Mussolinijeva odluka da, u svrhu izjednačavanja prestiža s Hitlerom, poduzme vlastiti blitzkrieg u formi napada na. Pohod koji je započeo , i koji se ponekad naziva , vrlo se brzo, zahvaljujući uspješnom otporu slabo opremljene ali dobro vođene grčke vojske, pretvorio u još jedan talijanski vojni fijasko. Ne samo što je talijanska ofenziva zaustavljena, nego su talijanske snage odbačene u dubinu albanskog teritorija. Još je važnije bilo to da se Grčka stavila na stranu Britanije i tako dala mogućnost Britancima da ugrožavaju njemačke pozicije na Balkanu, odnosno bombardiraju strateški važne naftne izvore u. Pohod na Balkan Podrobniji članak o temi: Podrobniji članak o temi: Krajem 1940. Britanci su pokrenuli - prvu važniju savezničku ofenzivu u ratu - koja je za posljedicu imala potpuno rasulo talijanske vojske u Sjevernoj Africi. No, taj se uspjeh nije mogao iskoristiti, jer je Churchill donio odluku da se britanska pojačanja i drugi resursi upute u Grčku, čime je izazvao Hitlera da zapovijedi napad na Grčku, poznat pod šifrom. Bilo je planirano da se napad izvede s teritorija i Jugoslavije - država koje su do proljeća 1941. No, u Jugoslaviji je izveden puč i ustanovljena nova, pro-britanska vlada na čelu s generalom. Razbješnjeli Hitler odlučio je da zajedno s Grčkom bude napadnuta i , što se i dogodilo. Demoralizirana jugoslavenska vojska brzo je savladana i prisiljena na kapitulaciju 17. Grčka vojska održala se nešto duže - do 20. Nijemci su izvršili padobranski na Kretu te je zauzeli, iako uz velike gubitke među svojim elitnim padobranskim jedinicama. Erwin Rommel je bio najproslavljeniji general Drugog svjetskog rata, zbog svojih sposobnosti bio je poštovan i kod protivničkih časnika U tom trenutku britanske su se pozicije na Mediteranu i Bliskom istoku našle na najnižoj točki. Serija njemačkih uspjeha, uključujući protuofenzivu u Sjevernoj Africi koju je vodio , potakla je pro-njemačkog premijera da u otpočne pobunu protiv Britanaca. Pobuna je relativno brzo ugušena, ali ne prije što su vichyjevske vlasti u i pristale da se tamošnji aerodromi koriste za njemačko snabdijevanje pobunjenika. To je Britancima dalo povod da započnu ofenzivu s ciljem zaposjedanja tih teritorija. Ona je, uz dosta poteškoća, uspješno završena sredinom lipnja. Operacija Barbarossa Podrobniji članak o temi: Operacija Barbarossa naziv je za invaziju godine. Njemačke snage, koje su brojile više od 150 divizija iz Njemačke i satelitskih zemalja, napale su 22. Makar su sovjetske obavještajne službe pratile kretanje njemačkih vojnih snaga, bile su posve iznenađene brzinom kojom su njemačke jedinice uspjele izvesti prijevoz željeznicom s velike udaljenosti da bi potom bez ikakvog odlaganja započele izvođenjem borbenih akcija. Sovjetske su divizije u početku padale jedna za drugom, što je skoro dovelo do kolapsa SSSR-a. Sovjetsko iznenađenje njemačkom akcijom i razvojem situacije je bilo razumljivo, jer su prema zapadnim granicama države - gdje su zadnje dvije godine širili državni teritorij osvajanjem susjednih zemalja u savezništvu s Njemačkom - bili rasporedili snage koje su bile posve dostatne za obranu od potencijalnog njemačkog napada: Crvena armija je na zapadu imala raspoređenih 3,3 milijuna vojnika, 15. Wehrmacht doista nije nikako mogao prikupiti snage koje bi bile jače od onih koje je Sovjetski savez imao raspoređene, te je uspio za Operaciju Barbarossa okupiti 3,4 milijuna vojnika uključujući oko 690 tisuća pripadnika finskih i rumunjskih vojnih postrojbi , 4. Međutim je organizacija njemačkih snaga bila dobra, vještine upravljanja velikim operacijama primjerene, samopouzdanje nakon pobjedničkih operacija posljednjih godina na visokom nivou. Njemačka ofenziva išla je u tri smjera: jedan prema , drugi prema , a treći prema. Moskva, Lenjingrad i Staljingrad izdržali su napade. Najsudbonosnijom će se kasnije pokazati , važno čvorište za jugoistočnu Rusiju s nalazištima, koja će početi u kolovozu 1942. Zahvaljujući otporu sovjetskih vojnika koji u krajem 1941. Situacija na frontu će se definitivno preokrenula u korist Sovjeta početkom 1943. Ulazak SAD u rat Američki brodovi u plamenu za vrijeme. Od samog početka rata američki predsjednik nije krio svoje pro-britanske simpatije, odnosno uvjerenje kako je u američkom interesu da sile Osovine budu poražene. No, direktno uključivanje u rat onemogućavalo je uglavnom izolacionističko raspoloženje američke javnosti, odnosno mišljenje kako se Amerikanaca pitanje kontrole nad Europom i ostatkom Starog svijeta ne tiče. Roosevelt je, s druge strane, koristio svoje predsjedničke ovlasti da bi Britaniji pomagao na svaki način osim vojnom intervencijom. Britanci su dobivali izdašnu vojnu pomoć, a njihove narudžbe dovele su do postupnog procvata američke vojne industrije. Roosevelt je SAD u rat nastojao uvući tako što je slao američke ratne brodove da prate konvoje s američkom robom za Britaniju i tako provociraju sukobe s njemačkim podmornicama u Atlantiku. No u jesen 1941. Japan je godinu dana ranije, koristeći zauzetost zapadnih sila, okupirao Indokinu, dotada pod vlašću vichyjevske Francuske, te tako stekao vrijedan izvor sirovina. Sljedeća na redu trebala je biti , s obzirom na svoje izvore nafte. SAD su na to, kao i na nastavak rata u Kini, reagirali naftnim embargom koji je posebno pogodio japansku mornaricu. Suočena s krizom, japanska vlada odlučila je vojnom akcijom zauzeti Nizozemsku Istočnu Indiju. No, to je sa sobom povlačilo oružani sukob s Britanijom i SAD. Američka je vlada, kao dodatno upozorenje, bila premjestila veći dio svoje iz u bazu na. To je japanskim planerima dalo sjajnu priliku da smisle akciju koja je na samom početku trebala ostvariti japansku premoć na Pacifiku i omogućiti neometana osvajanja po ostatku Azije. Dana američku vojnu bazu u Pearl Harboru - dakle na teritoriju - napali japanski avioni te potopili, odnosno oštetili veliki broj brodova i aviona. Taj je napad, izveden bez formalne objave rata, izazvao veliki bijes američke javnosti te otklonio sve sumnje oko toga trebaju li se SAD aktivnije uključiti u događaje u svijetu. Dan prije napada na Pearl Harbor Sovjeti su pokrenuli jednu od svojih prvih velikih ofenziva. Ona je ne samo odbacila Nijemce od Moskve nego im nanijela i velike gubitke, srušivši tako mit o nepobjedivosti Wehrmachta. Dok se sve to događalo, Hitler je smatrao kako bi pritisak na istočnom frontu mogao smanjiti ulaskom Japana u rat protiv SSSR-a. U tu svrhu Njemačka je formalno objavila rat SAD, ali je, na Hitlerovo veliko razočaranje, Japan održao neutralnost u odnosu na SSSR. Osovine u ofenzivi Ulazak SAD, sa svojim ogromnim ljudskim, materijalnim i industrijskim resursima, predstavljao je veliko olakšanje za Britaniju i SSSR, ali je trebalo vremena da se svi ti resursi mobiliziraju i počnu efikasno koristiti. U međuvremenu su Sile Osovine na različitim bojištima nastavile bilježiti uspjehe. Najspektakularniji bili su oni na Pacifiku. Japanci su uspjeli osvojiti te prisiliti na predaju veliki britanski garnizon u , što je predstavljalo jedan od najsramotnijih poraza u britanskoj povijesti. Slično je bilo s , Nizozemskom Istočnom Indijom, Središnjim Pacifikom te , a daljnje napredovanje preko do zaustavljeno je tek pomorskom bitkom u. Nešto kasnije u zaustavljen je još jedan japanski pokušaj daljnjeg osvajanja, pri čemu je potopljeno nekoliko nosača aviona sa stotinama elitnih pilota. Na istočnom frontu sovjetska zimska ofenziva zastala je na proljeće, dijelom zahvaljujući Hitlerovoj zapovijedi da se ne odstupa ni milimetar, a prekršitelji najstrože kažnjavaju. Novi sovjetski pokušaj ofenzive u svibnju je doveo do katastrofalnog poraza u. Time su Nijemcima olakšani uvjeti za započinjanje velike ljetne ofenzive kojoj je, ovoga puta, cilj bio ograničen na i tamošnja naftna polja, odnosno eventualno izbijanje na Bliski istok. Ofenziva koja je započela u lipnju izazvala je sovjetsko povlačenje, no rasulo iz godine 1941. Sovjeti su s vremenom bili u stanju usporiti njemačko napredovanje, a dodatni problem predstavljalo je razdvajanje njemačkog nadiranja na dva pravca - jedan prema Kavkazu, drugi u smjeru , industrijskog središta na rijeci. Shvaćajući stratešku važnost Staljingarada, Sovjeti su ga odlučili odlučno braniti, što je dovelo do. Njemačko zapovjedništvo nadalo se prodrijeti na Bliski istok i s južnog pravca zahvaljujući novoj ofenzivi kojom su britanske snage teško poražene u i prisiljene na povlačenje iz Libije u dubinu egipatskog teritorija. Rommel se nadao zauzeti , izbiti na Sueski kanal te se poslije spojiti s njemačkim snagama na Kavkazu, odnosno japanskim u Indiji. Ali taj ambiciozni plan sredinom ljeta zaustavila je loša logistika te reorganizirana britanska obrana pod zapovjedništvom generala koja je Rommelovo napredovanje konačno zaustavila u. U međuvremenu se, u skladu sa zaključcima konferencije u Wanseeu u siječnju, na teritorijima pod vlašću Njemačke i njenih satelita počelo provoditi tzv. Konačno rješenje židovskog pitanja, danas poznatije pod nazivom. SSSR se ponovno našao u teškoj situaciji, te je Staljin to iskoristio kako bi zapadne saveznike natjerao na otvaranje tzv. Američki vojni krugovi također su se zalagali za takav plan iz političkih razloga, nastojeći da rat u Europi bude što kraći, odnosno da se mogu obračunati s Japanom. Propast kanadskog prepada na u lipnju je Amerikance uvjerila u snagu njemačke obrane na atlantskim obalama, odnosno prihvaćanje Churchillovih argumenata. Iako su Rommelove osovinske snage u Sjevernoj Africi dugo vremena bile brojčano, tehnički i logistički inferiorne Britancima, tek je Montgomery to uspio shvatiti, odnosno praktički iskoristiti za jednostavan plan koji je doveo do početka. Rommelove snage teško su poražene i natjerane na povlačenje koje će postupno dovesti do gubitka Libije. Zato se ta bitka smatra prvom prekretnicom Drugog svjetskog rata. U međuvremenu su osovinske pozicije dodatno oslabljene , anglo-američkim iskrcavanjem na obale i , koji su bili pod kontrolom vichyjevske Francuske. Nakon kraćeg otpora vichyjevske su se snage predale, odnosno prešle na stranu Saveznika, ali je daljnje napredovanje u zaustavljeno zbog iskrcavanja njemačko-talijanskih snaga te lošeg vremena. Bez obzira na to, uspjeh složene amfibijske operacije pokazao je kako su Saveznici sličan pothvat u stanju ponoviti drugdje, tjerajući Hitlera da na račun istočnog fronta šalje trupe na zapad radi obrane europskih obala. Zato se Torch naziva drugom prekretnicom drugog svjetskog rata. Najvažnija prekretnica ipak se dogodila na istočnom frontu, gdje su ulične borbe u Staljingradu bile toliko iscrpile njemačko ljudstvo da je njemačko zapovjedništvo bilo prisiljeno popunjavati bočne linije trupama svojih saveznika, Rumunjske, Mađarske i Italije. To je sovjetskoj vrhovnoj komandi Stavka dalo sjajnu priliku da dvostrukim bočnim udarom te linije probije i u Staljingradu opkoli 6. Pokušaji da se obruč probije i opkoljena armija izbavi nisu uspjeli, pa su se. Poraz kod Staljingrada Nijemce je natjerao na povlačenje s Kavkaza, ali je imao i ozbiljnije političke posljedice. Uništenje vojski na Istočnom frontu vladine je krugove u Rumunjskoj, Mađarskoj, pa i u Italiji, natjeralo da razmišljaju o napuštanju Njemačke i priklanjanju Saveznicima prvom povoljnom prilikom. Prekretnica se dogodila i na Pacifiku, nakon što su američki marinci izvršili desant na strateški važan otok na. Japanci su ih odatle pokušali otjerati vlastitim desantom što je dovelo do šestomjesečnih žestokih borbi na kopnu, moru i zraku. Iako su obje strane pretrpjele ogromne gubitke, Amerikanci su ih lakše nadoknađivali te su se Japanci početkom veljače 1943. Slom Osovina u Sjevernoj Africi Savezničkim snagama u Sjevernoj Africi Tunis je, nakon relativno lakog zauzimanja Alžira i Maroka, predstavljao veliki problem, što zbog lošeg vremena, što zbog teškog planinskog terena koji je vješto koristila njemačko-talijanska ekspedicijska armija na čelu s generalom von Arnimom. Saveznici su dodatni problem imali u slaboj koordinaciji između britanskih, američkih i francuskih kolonijalnih trupa. Još veći problem bilo je neiskustvo američkih snaga koje je došlo do izražaja u prilikom koje je uspio probiti američke položaje i izazvati panično povlačenje koje je zaustavljeno tek krajnjim britanskim naporima. No taj Rommelov uspjeh nije mogao biti iskorišten jer je u Tunis s juga, iz Libije, prodirala britanska Osma armija na čelu s. Dana Montgomery je Rommela porazio u , a započeo je pustinjskim manevrom zaobilaziti utvrđenu na tuniško-libijskoj granici. Uspješan proboj tih položaja zapečatio je sudbinu osovinskih snaga u Tunisu, jer nisu imale dovoljno ljudstva ni materijala kako bi se oduprle savezničkim ofenzivama iz dva pravca. Iako su pojedini osovinski komandanti tražili dozvolu za evakuaciju, Hitler je to odbio iz političkih razloga, plašeći se dodatne demoralizacije nakon staljingradske katastrofe. Evakuacija je s vremenom postajala sve teža, isto kao i snabdijevanje trupa zbog sve očitije pomorske nadmoći Saveznika u Mediteranu. U međuvremenu su se sile Osovine mogle utješiti djelomičnim uspjehom njemačke ofenzive na istočnom frontu, tokom koje su Sovjeti odbačeni iz područja koji su bili oslobodili početkom godine. To je Wehrmachtu povratilo optimizam, odnosno potaklo planove za još jednu veliku ljetnu ofenzivu, dok su Sovjeti odlučili zaustaviti daljnje napade i posvetiti se konsolidaciji svojih redova. To je dovelo do relativnog zatišja na istočnom frontu koje će trajati nekoliko mjeseci. Desant na Sjevernu Afriku među osovinskim je snagama potakao strah od eventualnog savezničkog iskrcavanja na druge dijelove Sredozemlja. Zato su poduzete mjere za jačanje obrane na tom području - vichyjevska je Francuska okupirana, nakon čega se njena flota u samopotopila kako ne bi pala u ruke Nijemcima. Na Balkanu, gdje se razgranao široki partizanski pokret, pokrenute su ofenzive u cilju njegovog gušenja, pogotovo u Jugoslaviji gdje su pokušaji uništenja doveli do bitaka na i. Bitka kod Kurska Podrobniji članak o temi: Kurska bitka - vođena je između i snaga tijekom ljeta 1943. To je najveća tenkovska bitka u ratovanja i najznačajnija saveznička pobjeda tijekom 1943. Namjera njemačkih kopnenih snaga Wehrmacht bila je razbiti središnji dio , s juga obuhvatiti i nanijeti odlučujući udarac. Njemačka ofenziva počela je 5. U bitci je s njemačke strane angažirano 50 divizija od čega 14 oklopnih i 2 motorizirane - ukupno oko 800. Rusi su imali izvjesnu brojčanu nadmoćnost u ljudstvu i naoružanju - 20. Ruske snage izvele su uspješan protunapad i do 23. Stvarni ruski gubici objelodanjeni su tek. Pobjedom u ovoj bitci, inicijativa na Istočnom frontu prešla je na sovjetsku stranu. Od tada pa sve do kraja rata njemačke jedinice nalaze se u konstantnoj defenzivi. Pad Italije Podrobniji članak o temi: U skladu s Churchillovim strateškim zamislima, zapadni su saveznici 1943. Iako su osovinske snage, pogotovo njemačke, pružale žestok otpor, brzo je postalo jasno da se moraju povući na talijansko kopno. U međuvremenu su svi ti događaji imali utjecaj na fašističke vođe u Rimu, koji su svrgnuli i uhitili Mussolinija, a nova vlada odmah je započela tajne pregovore o kapitulaciji. Do kapitulacije je došlo 8. No, njemačke snage pod komandom pokazale su se kao vrlo vješte, kako u obrani od zapadnih saveznika, tako i u brzom stavljanju Italije pod okupaciju. Mussolini je oslobođen akcijom njemačkih komandosa i postavljen na čelo kvislinške. U međuvremenu su Nijemci, vješto koristeći planinski teren, zadržavali saveznički prodor prema Rimu te postupno stvorili gotovo nesavladivu obrambenu liniju čiji je centar bio. Oko tog mjesta mjesecima će se voditi krvave borbe. Kapitulacija Italije imala je ozbiljne posljedice i na Balkanu. Dok je britanski pokušaj da iskoriste kapitulaciju talijanskog garnizona i na brzinu osvoje završio katastrofom, u Grčkoj i Jugoslaviji partizanima su pale u ruke velike količine oružja i opreme. Pogotovo je to imalo veliki utjecaj na Jugoslaviju, gdje se partizanska vojska i s njom povezan politički pokret nametnula kao glavni čimbenik u budućem poratnom uređenju zemlje. Iskrcavanje kod Anzija Isfrustrirani uspješnim njemačkim otporom kod Monte Cassina, saveznički su zapovjednici odlučili osvojiti Rim obilaznim manevrom, odnosno iskrcavanjem trupa kod , u pozadini njemačkih linija. No, iskrcavanje, koje je otpočelo krajem siječnja, vrlo je brzo zapelo zbog logističkih problema i nesposobnosti američkog generala Lucasa. To je Nijemcima dalo dragocjeno vrijeme da dovuku rezerve i pokrenu protunapad koji je saveznike gotovo uspio baciti u more. Mostobran je očuvan, ali su saveznici odustali od namjere da ga koriste kao polazište za napad na Rim. Monte Cassino osvojen je nekoliko mjeseci kasnije i Nijemci su konačno prisiljeni na povlačenje, što je Amerikancima omogućilo da oslobode Rim. No, dotada je Churchillova mediteranska strategija bila temeljito diskreditirana i talijansko bojište izgubilo prioritet među savezničkim planerima. Oslobođenje Francuske - jedan od vođa operacije Overlord. Nakon poraznih iskustava u brdovitoj Italiji, saveznici su konačno prihvatili američko stajalište da je rat najbolje dobiti direktnim udarom u Njemačku preko ravničarske Zapadne Europe. Pomorski i zračni desant bio je godinama planiran, a mjesecima uvježbavan, uz dotada neviđeni sustav dezinformacije neprijatelja. Sve te mjere urodile su plodom kada je 6. Savezničke snage iskrcale su se na širokom frontu u , umjesto kod gdje su ih Nijemci bili očekivali. Iako su Nijemci na sve moguće načine pokušali saveznike baciti u more, mostobran se postupno širio. Nakon mjesec i pol dana krvavih i žestokih borbi, Amerikanci su uspjeli izvršiti proboj i poduzeti veliki obuhvatni manevar. Hitlerovo uporno odbijanje da izda zapovijed za povlačenje dovelo je do opkoljavanja i uništavanja njemačkih snaga kod. Istovremeno je izvršen i manji desant na južnu obalu Francuske. Nijemci su počeli povlačenje iz Francuske koje se vrlo brzo pretvorilo u paniku i rasulo. Duboko uvjereni da će rat moći završiti do Božića, saveznici su se odlučili za riskantni plan zračnog desanta u južnoj Nizozemskoj, kojemu je cilj bilo osvajanje mostova preko. Taj plan, prozvan , doveo je do velikog zračnog desanta, pri čemu su britanski padobranci kod Arnhema stjecajem okolnosti naletjeli na elitne njemačke jedinice. Rezultat toga bila je u kojoj su Britanci desetkovani, a Nijemci stekli jednu od posljednjih velikih pobjeda u ratu. Slom njemačkih istočnih saveznika od bila je u stalnom napredovanju. U prvoj polovici 1944. Glavni i najspektakularniji udar dogodio se u lipnju, a nosio je šifru. Ta operacija koja traje od 22. Njime je slomljena njemačka Grupa armija Centar i oslobođena Bjelorusija - te je front nakon tri godine razornog ratovanja izmješten izvan predratnog teritorija SSSR-a. U operaciji Bagration su Sovjeti zarobili ogromni broj neprijateljskih vojnika i stekli 180. U isto vrijeme pokrenuta je i velika ofenziva na , čija je vlada odlučila pristati na sovjetske uvjete za primirje. Ta odluka nije značila kraj rata za Finsku. Nijemci su odmah pod okupaciju stavili sjeverni dio zemlje koji će postati poprište višemjesečnog krvavog rata između bivših saveznika. Dva mjeseca kasnije poduzet je udar na Rumunjsku, koja je imala daleko više uspjeha u mijenjanju strana. Sovjeti su prodrli i preko bugarske granice, iako ta zemlja formalno nije objavila rat SSSR-u. Obje vojske stavile su se Sovjetima na raspolaganje i poslije uzele učešće u borbama protiv Nijemaca na istočnom frontu. Dolazak Sovjeta na Balkan prisilio je Nijemce na povlačenje iz Grčke prema sjeveru. Nastali vakuum nastojale su ispuniti suparničke gerilske frakcije, što je dovelo do građanskog rata u koji su se upetljale britanske trupe. U Jugoslaviji su u jesen partizani uz pomoć Crvene armije oslobodili Beograd te se polako transformirali u regularnu vojsku koja je držala svoj dio fronta. U Mađarskoj je pokušaj kapitulacije, odnosno stavljanja na stranu Saveznika, doveo do njemačke vojne intervencije protiv admirala Horthyja i instaliranja fašističkog režima koji će provesti Holokaust među dotada pošteđenim mađarskim Židovima. Oslobođenje Filipina , jedan od najboljih i najsposobnijih generala u američkoj povijesti, čovjek koji se proslavio pobjedama na Pacifičkom bojištu. Ona se sastojala u tome da se prodor u dubinu područja pod japanskom kontrolom izvodi zaobilaženjem većine otočnih uporišta koja bi tom prodoru stajala na putu. Amerikanci bi se jednostavno iskrcali u pozadini tih uporišta, tamo sagradili pomorske i zračne baze, a japanske baze ispred njih bile bi podvrgnute zračnom i pomorskom bombardiranju, odnosno blokadi u cilju njihove trajne neutralizacije. Takva je strategija donijela ploda u savezničkom sporom, ali nezaustavljivom napredovanju u Jugozapadnom, odnosno Središnjem Pacifiku. No, kako su se savezničke linije približavale Japanu, tako su rasle nesuglasice između generala i admirala. Dok se Nimitz zalagao za direktan prodor prema Japanu, dotle je MacArthur, dijelom zbog svoje povrijeđene taštine, inzistirao na prethodnom oslobođenju Filipina. Na kraju je iz političkih razloga prevagnulo MacArthurovo mišljenje. U jesen su Amerikanci prikupili veliku invazijsku flotu i izvršili desant na Filipine. Japanski pokušaj da to spriječe doveo je do - najvećeg i najspektakularnijeg pomorskog okršaja u ratu, nakon kojeg je japanska ratna mornarica prestala postojati kao ozbiljan faktor. Američke kopnene snage na Filipinima su, s druge strane, s japanskim garnizonima vodili žestoke borbe do samog kraja rata. Slom Njemačke Podrobniji članak o temi: Krajem 1944. Njemačka je ostala usamljena, bez saveznika, a i njen matični teritorij već je bio načet sa zapada i s istoka. No, Hitler je još uvijek vjerovao u uspješan završetak rata, uzdajući se u nova oružja poput raketa ili mlaznih lovaca. Kako bi stekao vrijeme da ih usavrši, naredio je veliku ofenzivu na zapadu protiv američkih položaja u Ardenima. Velika u potpunosti je iznenadila Amerikance i nanijela im teške gubitke, ali su njihovi položaji brzo konsolidirani uz pomoć britanskih saveznika te su Nijemci postupno potisnuti na polazne položaje. Gubitke u Ardenima više ništa nije moglo nadoknaditi, što su odmah iskoristili Sovjeti, probivši njemačke linije u Poljskoj i približivši se samom Berlinu. U ožujku su zapadni saveznici konačno prešli Rajnu i počeli prodirati u samo srce Njemačke. Saveznici su također pokrenuli ofenzivu u Italiji, isto kao i Titova jugoslavenska vojska. Njemačka je vojska nakon više od pet godina doživjela potpuni slom pa su se mnoge jedinice, pogotovo na zapadu, počele predavati bez borbe, a na istoku boriti manje zato da zaustave Sovjete, a više zato da sebi daju priliku za predaju zapadnim saveznicima. U isto vrijeme otpočela je tijekom koje je Hitler izvršio samoubojstvo, a sam Berlin predao se. Nova njemačka vlada pod otpočela je pregovore o kapitulaciji koji su završeni , a objavljen je prekid neprijateljstava. U nekim dijelovima Europe, pogotovo onim istočnim, borbe su se vodile još nekoliko tjedana, ali je tog dana službeno otpočeo mir. Slom Japana Podrobniji članak o temi: , američki general, potpisuje japansku kapitulaciju na. U prvoj polovici 1945. Otok je poslije počeo služiti kao baza američkim strateškim bombarderima u njihovim napadima na ciljeve u samom Japanu. Prilikom napada korištene su zapaljive bombe što je samo u dovelo do 300. U lipnju su se Amerikanci još više približili samom Japanu nakon iskrcavanja na. I tamo je japanski garnizon , ali uz ogromne gubitke na savezničkoj strani. Ti su gubici uvjerili američke planere da će invazija samog Japana zahtijevati nezamislivo veliki broj žrtava i doveli do odluke da se Japan na predaju pokuša prisiliti upotrebom novog oružja zvanog. Dana na je bačena atomska bomba koja je izazvala dotad nezamislivo razaranje i patnje među lokalnim stanovništvom. Dok je japanska vlada pokušavala shvatiti što se dogodilo, uslijedio je još jedan šok u obliku objave rata SSSR-a. Sovjetske snage vrlo su brzo razbile japanske snage u i otpočele brzo napredovati prema. Dana bačena je druga atomska bomba na vidi. To je bilo dovoljno da japanska vlada nakon nekoliko dana shvati da daljnji otpor nema smisla, te je objavljena bezuvjetna kapitulacija. Ona je formalno potpisana na američkom bojnom brodu u Tokijskom zaljevu, što je datum koji predstavlja službeni završetak drugog svjetskog rata.. Njemačke okupacijske zone nakon anektiranja istočnih teritorija. Točan broj ljudskih žrtava u ratu nepoznat je i do danas. Broj se procjenjuje na oko 55 milijuna ljudi, što je najveći broj do danas. Broj ranjenih bio je višestruko veći, što, s obzirom na tadašnji broj stanovnika planeta Zemlje, Drugi svjetski rat čini najkrvavijim sukobom u povijesti. Rat je doveo do dramatičnih demografskih promjena u mnogim dijelovima svijeta. Cijele su etničke zajednice ili desetkovane ili prisilno raseljene. Najžalosniji su primjer tog desetkovanja i mučenja europski i. Židovi koji su preživjeli uglavnom su se iselili u i Aziju gdje su stvorili. Podrobniji članak o temi: Od protjeranih naroda to su bili Nijemci iz Istočne Europe. I materijalni gubici bili su veliki. U ratu su nestali i mnogi dijelovi kulturne baštine, za što su najbolji primjer Varšava, koju su, nakon neuspjelog ustanka godine 1944. Promjene granica : , i na. Najvidljivije promjene bile su one koje su se ticale državnih granica. SSSR je u svoj sastav uveo Estoniju, Latviju i Litvu te se proširio na račun Finske, Njemačke, Poljske, Čehoslovačke i Rumunjske. Mirovnim ugovorima proširila se Poljska na račun Njemačke, odnosno Jugoslavija na račun Italije - s time da je pitanje riješeno tek. Kina je preuzela otok , dok je Koreja stekla neovisnost. Sama Njemačka ubrzo je nakon rata podijeljena na i. Austrija je također povratila neovisnost i godine. Političke promjene Nacistički ratni zločinci na suđenju u. Kraj rata u Aziji prešao je iz globalnog u lokalni sukob. Nakon rata bivše kolonijalne sile u Aziji pokušale su vratiti svoja područja oružanim sukobom. Britanija je bila iscrpljena i svim svojim kolonijama priznala je samostalnost, a Nizozemska je Vijetnam napustila tek. Dotada je već započeo proces dekolonizacije tijekom kojeg je nastao. Na mjesto iscrpljenih, poniženih i devastiranih bivših europskih sila došle su dvije države - SAD i SSSR. Njihovo suparništvo, djelomično motivirano borbom za prevlast u svijetu, a djelomično nesuglasicama nazvano je , a granica između njihovih sfera u Europi prozvana. U nastojanju da steknu propagandnu i drugu nadmoć nad Sovjetima, Amerikanci su u Zapadnu Europu uložili ogromna sredstva u svrhu ekonomske obnove preko tzv. Ubrzo nakon rata počeli su prvi diplomatski koraci koji će s vremenom dovesti do stvaranja. Kulturni utjecaj Dijelom zbog svog trajanja i dimenzija, a dijelom zbog toga što je bio prvi oružani sukob u kome su ulogu imali novi kao i , Drugi svjetski rat na svjetsku je kulturu općenito ostavio snažan utisak koji traje i danas i koji se manifestira u dva često proturječna oblika. U Drugom svjetskom ratu, koji je bio puno razorniji od Prvog, pojavio se i razvio. On je nalagao izbjegavanje rata pod svaku cijenu. Zbog sve veće upotrebe smatra se da bi , ukoliko bi došlo do njega, bio još razorniji i da bi prijetio uništenju ljudske vrste. Posebno je velik zločin predstavljao. Mnogi smatraju Holokaust težim zločinom od svih razaranja u ratu. Ministarstvo vanjskih poslova Njemačke transkript kod Lillian Goldman Law Librarz. The University of Exeter. Peacekeeping and the International System.